sanjaM...
Nekad zastanem i jednostavno ne znam sta da radim...Da li da pokusam, da li opet da se okrenem i prospustm jos jednu sjajnu, idealnu priliku... Gledam je krisom, cekam da mi se nasmeje u hodniku... Njeno lice u meni budi neku cudnu toplotu... Nocu lezem sa zeljom da je sanjam, budim se sa zeljom da je vidim... Cekam njen cim, njenu poruku... Telefon zazvoni, a ja se nadam da je ona... Srce mi nezno zatreperi kada pomislim na nju... Pokusavam da shvatim svoje razmisljanje... Bojim se da odem kod nje, da joj kazem sta mislim, sta osecam, sta zelim... Mislim odbice me, a ja sve mislim da je mnogo bolje to sto cu da ostanem po strani i ne pokusam nista... Tako je lepa... Ponovo pravim istu gresku... Idealizujem je... Sta cu, tako se osecam... Normalno je da idealizujete nekog ko vam se svidja... A cujem price, kazu da je... Ne zelim da verujem u to... Zasto ne mogu da je poljubim nezno, da joj sapnem tiho koliko mi znaci... Zelim da ona to zna, da zna da danas disem za nju... Zelim je pored sebe, zelim je u svom zagrljaju... A kazem da je ne volim...